Odvratne priče
Jole Zanetti

... Ove priče nalikuju na toliko pogleda koliko je i priča, na oči prepune slika koje nisu u stanju iščeznuti. U svakoj od njih pronaći ćemo mapu jednoga kozmosa, mapu koju ćemo iscrtati nakon što se propast toga svijeta potpuno istrošila.

Uobičajeno je kazati "svjesna neutješnost" ne vodeći brigu za to u kojoj su mjeri neutješnost i očaj ono što jesu baš zato što su svjesni. Život je moguće dokraja ispričati kad se preživio, kad je sve pred očima, kad se ni iza ijednih vrata, nikada, neće pojaviti neko nepredviđeno izbavljenje. Zbog toga, kako rekoh, predviđanju (Cassandri) nije potrebno nikakvo predviđanje (I odveć na svjetlosti danjoj, kaže Hamlet kralju).

Ali ekstremističko pismo Jole Zanetti, žensko i feminističko, jest onaj način pisanja koji namjerno vrijeđa, kao da bi od čitatelja htio izmamiti i zadnju kaplju one krvi koja, u samoj priči, više ne kola, nego samo povremeno zadobiva, po mojem sudu tek prividno, fizionomiju osvete (kao što je, uostalom, u prošlosti, osvetnička bila mnoga feministička književnost)... Luca Donninelli