Masovni mediji, politika i demokracija
John Street

,

Za vrijeme Demokratske konvencije Al Gore je na pozornici strastveno poljubio svoju ženu. Slika toga trenutka pojavila se posvuda. Možda je par obuzela iznenadna želja da jedno drugom izraze ljubav - upravo tada i tamo, na podiju, ispred svih televizijskih kamera i fotoreportera? Možda je Bili Clinton jednako tako osjetio iznenadnu potrebu da zasvira saksofon u emisiji Arsenio Hali Show, baš kao što je premijer Tony Blair osjetio da bi bilo lijepo pozvati Noela Gallaghera iz grupe Oasis i nekolicinu drugih zvijezda showbiza na piće u Downing Street, kućni broj 10? Ili kao što su možda, samo možda, Gore i njegovi savjetnici odlučili da trebaju stvoriti dojam da potpredsjednik nije dosadan, uštogljen čovjek kako se ponekad čini; možda su se Clinton i Blair nadali da će zbog svojih postupaka izgledati "popularni" ili "u doticaju s pravim stvarima" ili čak "cool"7 To su teme koje ulaze u područje vođenja moderne političke kampanje: izgraditi pravi imidž, uspostaviti prave veze (sa slavnima), osigurati da se i jedno i drugo pojavi u večernjim vijestima ili na naslovnicama sutrašnjih novina. Ta praksa nije ograničena na SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo - Nelson Mandela pozdravio je Spice Girls, Boris Jeljcin je pjevao na ruskoj televiziji.