Faust
Johann Wolfgang von Goethe

Götheov Faust samo je jedna verzija teme otprije poznate. Najstarija priča seže u 6. stoljeće, kada je Teofil Adamski, pravoslavni svećenik, sklopio ugovor s vragom kako bi se domogao višeg položaja u Crkvi. Uspjevši u tome, na kraju se pokajao i spasio svoju dušu.
Nakon te priče, pojavilo se još nekoliko djela s tom tematikom prije izdavanja Götheovog Fausta. Npr., Cenodoxus Jacoba Bidermanna i drama Marija od Nijmeghena nizozemske autorice Anne Bijns.
Bitno je spomenuti i biblijsku Knjigu o Jobu, u kojoj je čovjek stavljen na kušnju.

Ova vizionarska poetska drama, jedna od vrhunaca svjetske književnosti, glavno je autorovo djelo. Proces stvaranja obuhvaća, dijelom u nepovezanim etapama, šezdeset godina, a u tome su dugom razdoblju zamisao i tekst mijenjali težišta i stilske odrednice. Oklada je zamašnjak svih zbivanja koja se nižu u Prvom i Drugom dijelu. Faust i Mefisto, paradoksno združeni protivnici ali i saveznici, na svojem magičnom putovanju kroz prostore i vremenska razdoblja, dotiču se bitnih ljudskih iskustava, među kojima se u Prvom dijelu ističe erotika, a u Drugome politika, gospodarstvo, utopijski mitovi. To je putovanje, koje svojim simbolima obuhvaća europsku kulturnu povijest od antike do renesanse i 18. stoljeća, ujedno poprište stalnoga dramskoga osvjetljivanja dvaju oprečnih karakternih likova: Faustove neobične sprege zanesenosti i skepticizma, oštrine Mefistova društvenokritičkoga uma, koji se služi blještavom zavodljivošću nihilizma.