Upute za upotrebu za Češku i Prag
Jiři Gruša

Kad sam 1981. godine prvi put slobodno smio odabrati smjer svoga putovanja, odabrao sam Istru. Vlasti tadašnje Čehoslovačke morale su me pustiti iz zatvora kada se pokazalo da moje pisanje ima međunarodni odjek i da ljude veseli ne kao ogovaranje, nego kao zabavni opis komunizma. Njihovo uvjerenje da će mi iskušenja slobode naškoditi više od slobodnoga izražavanja u neslobodi, nije bilo sasvim neosnovano. Dolazio sam iz maloga jezika u velike prilike i šansu da ću izgubivši njega izgubiti i sebe, naši drugovi nisu baš krivo procijenili.
No ispočetka je sve izgledalo sjajno: slušajući moje pričanje o davnoj čežnji za Sredozemljem, koje nisam imao prilike vidjeti sve do svoje četrdeset i prve godine, moj je švicarski nakladnik bio spreman investirati u moje prevoditelje i poveo me svojoj kući u Istru. Mediteran je stara ljubav Čeha. Neki tvrde da odavde potječemo i da je praotac Čeha zvani Čeh bio zapravo Hrvat, koji se kod kuće porječkao sa svojim klanom i morao je pokupiti svoje prnje.
U tome je moralo biti zrno istine jer je u današnjem dijelu istočne Češke, odakle potječem, dokazano obitavalo pleme Hrvata, koje su Česi napokon prilično nasilno bohemizirali. A i moje južnjačke sklonosti moraju imati genetski uzrok: vino mi je bilo bliže od piva i balada bliža od limene glazbe...