Dekubitus
Janko Hančević

Etiologija, profilaksa i liječenje

Još su na egipatskim mumijama pronađena oštećenja u sakralnoj regiji koja odgovaraju dekubitalnom vrijedu. Slična su oštećenja opisivana kroz povijest u teških bolesnika, a taj nas problem jednakim intenzitetom opterećuje do današnjih dana i u bolnicama, i u ustanovama za zbrinjavanje starijih osoba ili u kućnoj njezi.
Pristup liječenju kronične rane u teških i dugo ležećih bolesnika prolazio je kroz povijest različite faze. U još ne tako davnoj prošlosti pojava dekubitusa značila je i »početak kraja«. Fazu terapijskoga nihilizma zamjenjuje aktivniji pristup liječenju kronične rane, što je rezultat boljega poznavanja patofiziologije cijeljenja rane, boljih znanja o karakteristikama kronične rane, te otkriće antibiotika i različitih obloga koji potiču cirkulaciju i ubrzavaju cijeljenje. Posljednjih dvadesetak godina naša znanja o liječenju rana potpuno su promijenjena. Napušta se primjena rivanola, azoboja, merkurokroma, masti za intenzivnu njegu i dezinficijcnsa, koji zapravo samo ometaju cijeljenje. Ta su znanja znatno pridonijela postizanju dobra ishoda liječenja.
Zahvaljujući napretku medicine i povećanju općega standarda došlo je do produljenja trajanja života, čime je znatno porasla rizična populacija. Brojne zloćudne bolesti, loša prehrana, promjene na koži u starijih bolesnika, unatoč suvremenoj njezi, predisponiraju pojavu dekubitalnoga vrijeđa.