Kôd duše
James Hillman

Nevolje s dušom su: što je ili ima previše ili je nema dovoljno. Previše duše čini nas osjetljivijima, ali i neotpornijima. Nedovoljno duše lišava nas „nepotrebnih” dilema, ali je izvesno da u suočavanju sa sobom – a to se, prije ili kasnije, mora dogoditi – tako obezdušeni, nećemo proći dobro. No, ako uspijemo unekoliko promijeniti perspektivu, duša će nam se pojaviti ne kao ono što izvodi iz ravnoteže, već kao ravnoteža sama. To traganje za perspektivom, tu neprestanu brigu o duši, jedan od najoriginalnijih psihologa XX veka, James Hillman, nazvat će kôdom duše. U istoimenoj knjizi iz 1996. godine, remek-djelu arhetipske psihologije, uvodi nas Hillman u sasvim nesvakidašnju igru kojoj daje ime „teorija žira“.

Žir kao metafora života koji je savijen u sebi samom, koji svoje mogućnosti razvija iz sebe onako kako se ogromni hrast razvija iz malenog žira, ili, prema jednoj slavnoj Hegelovoj formulaciji, „hrast se već nalazi u žiru“, žir, dakle, kao metafora nije nov izum. Ali u rukama majstora i te kako je djelotvorna bez obzira na poijeklo i opasnosti koje takva metafora nosi. S jedne strane porijeklo metafore je organsko: žir je nesumnjiva tvar. Ono, međutim, što se događa sa žirom daleko je od puke „organicističke“ predstave. Žir se pojavljuje i kao mitski simbol i kao oblik. Zato Hillman, proučavajući afičke mitove posvećene hrastu, može napisati sljedeću rečenicu koja kao da je urezana u hrastovu koru: „Hrast – onako drevan, ogroman, lijep i čvrst – posebno je mudar. Njegov žir u svojoj majušnoj jezgri sabire – zgusnuto – sve znanje drveta, baš kao što i beskonačni odredi premudrih anđela mogu plesati na vrhu igle. Nevidljivim bićima potreban je minimum prostora. Nekima se, međutim, oni mogu obratiti jasno i glasno; tada to čine iz dubine hrastova“. Duša je – kada se metafora zaokruži, ili ispuni sadržinom – žir. U njoj se nalazi čitav život. Ali da bismo naučili da je čitamo, moramo naučiti jezik duše. Moramo, hilmanovski rečeno, da provalimo kôd duše. Ova knjiga nas, utoliko, uči jednom jeziku koji, u osnovi, svako može da nauči, ali ga, tome nasuprot, zna žalosno mali broj ljudi.