Život neandertalaca
Ivor Karavanić

Svako važnije otkriće vezano uz neandertalce danas privlači golemu pozornost znanstvenih krugova, ali i šire javnosti. Neandertalci su donekle poput dinosaura komercijalizirani i popularizirani, pa mnogi ljudi o njima imaju određene predodžbe. Nažalost, te su predodžbe često netočne i gledaju na neandertalce kao na divlja poluhumana
stvorenja, što je znanost posljednjih desetljeća mnogo puta porekla. Ti su ljudi nazvani prema dolini Neander pokraj Dusseldorfa gdje su u kolovozu 1856. u kamenolomu pronađeni njihovi fosilni ostatci. No, još prije otkrića u Neandertalu fosilni ostatci takvih ljudi pronađeni su na dvama nalazištima (Engis u Belgiji i Gibraltar), ali oni nisu privukli veću pozornost. Rasprave su započele tek nakon otkrića u Njemačkoj. Mišljenje da je riječ o arhaičnom (fosilnom) čovjeku među znanstvenicima nije bilo općenito prihvaćeno, a istaknuti njemački znanstvenik Rudolph Virchow te je ostatke interpretirao kao bolesno stvorenje. Otkriće kostiju na nalazištu Spy u Belgiji pružit će dokaze da neandertalci nisu patološka stvorenja, a to će potvrditi otkriće D. Gorjanovića-Krambergera 1899. godine na Hušnjakovu brdu u Krapini (Trinkaus i Shipman 1994). Krapinsko je nalazište pružilo nedvojbene dokaze za postojanje fosilnog čovjeka, jer su ondje uz mnogobrojne ostatke mnoštva jedinki neandertalaca pronađene i njihove kamene alatke te kosti izumrlih životinjskih vrsta koje su nedvojbeno upućivale na veliku starost nalazišta.