Ono drugo more
Ivo Kalinski

"Sutra će biti bez struje Remete, Bukovačka, Peščansko... sve informacije mogu se dobiti na telefon...", rekao je tranzit
Prve rečenice često budu bombastične i važne, čak i napasne, pa vuku čitatelje za rukav; prve rečenice Ive Kalinskoga iz eponimne priče Ono drugo more decentne su, skromne i toliko se ničim ne ističu da sam na njima stao i uporno ih čitao ponovno i ponovno, predosjetivši da sadrže čitav njegov univerzum. I nisam se prevario - priče Ive Kalinskoga ne samo da se odvijaju u svijetu bez struje, nego su i njegovi junaci izvan struje. (...) Svi ti likovi izvan struje nisu i izvan savjesti, pa ako i nisu u stanju popraviti auto ili svoj život - nego im je lakše udariti ga nogom i ostaviti u jarku - ne znači da zbog toga ne pate.
lako su priče u ovoj zbirci uglavnom napisane zadnjih nekoliko godina, otvaraju ih tekstovi iz sedamdesetih. Zijev od trideset godina premošten je s lakoćom - od egzistencijalizma prvih priča, u kojima se može naći apsurdna sloboda Šoljana i Slamniga zajedno s auflegerima i luftbremzerima Majdaka i Majetića, do neoegzistencijalizma u kojem smo danas, da posudim termin Zvonimira Mrkonjića, kao da se nije puno promijenilo.Tim prije izbijaju u prvi plan osobitosti pisanja Ive Kalinskoga: iznimna pažnja posvećena jeziku, očitovana i u besprijekornom korištenju raznih dijalekata; skrb za čitatelja kojem se uvijek želi ponuditi nova zgoda, novi okoliš, nova senzacija, samo da mu ne bude dosadno - no nikad ništa jeftino; želja da se jednom kaže nešto smiješno, drugi put nešto sentimentalno, treći put nešto tragično - ali da se uvijek kaže nešto vrijedno pamćenja; sklonost eskapizmu i regresiji uporno se nadvladava životnim i autentičnim situacijama - a
također životnim i autentičnim jezikom.
Samo naizgled je Kalinski promatrao trideset godina književnih strujanja iz prikrajka - Ono drugo more legitimira ga kao snažnog i
hrabrog plivača usred matice.