Razdoblje modernosti jedno je od najturbulentnijih razdoblja u povijesti Katoličke crkve, ali I svih ostalih religija. Tim se razdobljem historiografija u nas bavila prilično malo, da ne kažemo sramežljivo, prigodno i nedostatno. Knjiga „Hrvati i Crkva“ Ive Banca pravi je odgovor na taj elementarni nedostatak i prazninu i toliko je pregledan uvid u to turbulentno razdoblje da će svatko tko posegne za ovim štivom, osim što će ga čitati kao napeti triler, u njemu naći odgovore na brojne crne rupe u svome znanju, koje imamo i kao pojedinci i kao društvo u cjelini, ali jednako tako naći će i neke od razloga za razumijevanje suvremenih događanja.
Crkva je u tih dvjestotinjak godina na različite načine, katkad žestokim protivljenjem, katkad pukom naivnošću, a katkad pomirljivom susretljivošću, pokušavala odgovoriti na izazove suvremenog svijeta.
Od osude, preko pokušaja da se kako-tako nađe odgovor, do ignorancije, nerazumijevanja i lamentiranja, Crkva je reagirala I pokušavala se snaći, nerijetko i uz konstataciju da ju je moderno vrijeme ranilo, obilježilo, mijenjalo pa i pročišćavalo. Banac ne „štedi“ Crkvu, vidi joj propuste, mane i teške grijehe, ali uz sve to želi vidjeti, pa stoga i vidi, i onu drugu, pozitivnu i nenadomjestivu stranu. To, dakako, ovoj knjizi otvara prostor za dijalog, argumentaciju i protuargumentaciju, a hrvatskom katoličanstvu, kako onom u Republici Hrvatskoj tako i onom u Bosni i Hercegovini, širom otvara vrata za pošteniju retrospekciju.
Dodatna vrijednost ove knjige jesu i brojni relevantni dokumenti koje sada možemo čitati u njihovu integralnom obliku. Neke od njih do sada se moglo naći samo u izrazito specijaliziranim i stručnim edicijama, a neke samo u arhivima. Važno mjesto u ovoj „kratkoj povijesti hrvatskog katoličanstva u modernosti“ ima odnos Katoličke crkve i totalitarističkih režima u doba NDH i komunističke Jugoslavije, što se očitovalo u brojnim prijeporima, sukobima i ranama koje je Crkva zadobila u njima.
Druga važna tema je nacionalizam koji je, kako primjećuje autor, preobrazio hrvatski i južnoslavenski prostor, ali i vjerske zajednice: „Štoviše, prvo, u razdoblju stvaranja političkog katolicizma; zatim, za uspona ustaške ideologije; te na kraju, u trenutku raspada Jugoslavije i borbe za državnu nezavisnost, katoličanstvo je postal ogledni kamen hrvatstva. Pokatoličeni nacionalizam ponekad se pokazao jačim od evanđelja te izazivao mnoštvo negativnih posljedica, ništa manje zlokobnih od onih izazvanih sirovim materijalizmom“.
Sve ako se gdjekoji (katolički) ideologizirani čitatelj neće složiti s nekim Bančevim konstatacijama, ipak mu neće moći poreći argumentaciju. A ona je otvorenim svijestima jedini put do istine. Ova knjiga njoj je u službi.
