Prema ludilu (i revoluciji)
Ivana Sajko

U prikazu teorijskih razmatranja o ludilu Sajko stavlja naglasak na djelo Writing and Madness Shoshane Felman, kojim otvara pitanje pronalaženja jezika ludila i njegova mogućeg smještaja unutar književnosti. U rasvjetljavanju odnosa ludila i političkih implikacija koje ima njegova pojava unutar različitih sistema jedan od bitnih autora ovog istraživanja je Michel Foucault, posebice Historija ludila u doba klasicizma i Nadzor i kazna, kao i ostali njegovi tekstovi koji se bave strategijama moći i modelima konstrukcija istina. Kao prilog tezi da status ludila u društvu podrazumijeva i kritički društveni komentar upotrijebljeni su radovi autora s područja antipsihijatrije: Ronalda Davida Lainga, Thomasa Szasza i Davida Coopera. Autorica se služiti i tekstovima autora s užeg područja teatrologije kao što su Freddie Rokem, Marvin Carlson, Roger Ellis, Robert Cohen i Pamela Cooper, kao i esejima Rolanda Barthesa, Georgesa Bataillea i Pierra Klossowskog.
(iz recenzije Sibile Petlevski)