Lovčevi zapisi
Ivan Sergejevič Turgenjev

Ivan Sergejevič Turgenjev rođen je u Orelu 1818., a umro u Parizu 1883. Dolazeći iz bogate plemićke obitelji bio je svjedok mukotrpna života kmetova, pa je zarana zamrzio kmetstvo i gospodsku samovolju. Istinito je prikazivao životne prilike ruskih kmetova i njihovih gospodara, što je već samo po sebi bila teška optužba protiv tadašnjeg društvenog poretka. Neki teoretičar čak tvrde da su "Lovčevi zapisi" odigrali ključnu ulogu u dokidanju kmetstva 1861. godine. Upoznavši se s njim, Dostojevski je napisao u pismu bratu: "Eh, brate, kakav je to čovjek! Pjesnik, talent, aristokrat, ljepotan, bogat, mudar, naobražen - ne znam što mu sve priroda nije podarila!" U mladosti se Turgenjev upoznao s književnicima Žukovskim, Puškinom, Ljermontovom i Gogoljem. U studentskim je danima drugovao, između ostalih, s filozofom Bakunjinom, a poslije se zbližio s najvećim tadašnjim ruskim piscima - Bjelinskim, Dostojevskim, Njekrasovom, Tolstojem i Hercenom. Za svoga dugogodišnjeg boravka u Francuskoj, prijateljevao je s Flaubertom, Merimeeom, Maupassantom, Daudetom, Zolom i George Sandovom, koja je popularizirala njegova djela u svojoj domovini. Sudbina, dakle, na kojoj su mu mnogi suvremenici mogli samo pozavidjeti. "Lovčevi zapisi" zacijelo su njegovo najpoznatije i najtrajnije djelo kojim je stvorio model europske seoske novele. U "Lovčevim zapisima" ujedinio je kritičko promišljanje i poetski stil prikazujući ljepote Rusije i širinu ruske duše. Premda u njegovim pripovijetkama, pa i romanima, nema osobito razvijene fabule, pisac nam neprestano zaokuplja pozornost upoznajući nas s vrlo zanimljivim osobama i ljepotama krajolika. Neosporno je da su njega kao pripovjedača ponajviše zanimali portret i pejzaž. O tome što je sam Turgenjev mislio o Lovčevim zapisima, najbolje govori podatak da je svojedobno izrazio želju da mu na grobu piše samo: "Ovdje počiva pisac 'Lovčevih zapisa'".