Putovanje Ivana Frane Jukića
Ivan Lovrenović

U prevratnom i opasnom vremenu živio je intezivno, ne štedeći se. Otomansko Carstvo, pod dvostrukim teretom unutarnje krize i pritiska evropskih sila, proživljavalo je strahovitu dramu modernizacije i reformi, bez kojih opstati ne može, a zbog kojih ulazi u konflikt na život i smrt s predstavnicima starinskih privilegija, ogorčenim zastupnicima statusa quo. Bosna, sa svojim konzerviranim, statičnim feudalnim društvom, postala je poprište najžešćih, tragičnih protivljenja tanzimatu. Kakve—takve, reforme će u Bosni početi tek potkraj pedesetih godina, nakon Jukićcvc smrti. Te promjene on je anticipirao u svojem memorandumu Želje i molbe kristjanah u Bosni i Hercegovini... što ga je sastavio u Varcaru 1850. i za boravka u Beču potajno predao austrijskim diplomatima, da ga oni upute na Portu. Već u prvom zahtjevu: Da se više ne zovemo raja, već građani i državljani cjelokupnog turskog carstva... sadržana je visoka politička i civilizacijska intonacija, kojom odzvanja cijeli spis, i po kojoj ovaj Jukićev memorandum predstavlja doista prvi nacrt evropskoga građanskoga ustava u historiji Bosne i Hercegovine.