Povratnik
Ivan Ićan Ramljak

Nisam čuo da ijedno selo osim našega ima Apela. Radio je kao mrav, trčao kao zec i bio na usluzi kome je god zatrebalo. Hodao je po selu. Dolazio je pred kuću, u kuću nije ulazio nego je stajao neko vrijeme očekujući bilo kakav posao, pa ako ga nema u jednoj, išao je pred drugu i tako, od praga do praga, došao do Jakova.
- Evo, Apele, tu ti je sjekira, tu panj, a tamo grane. Isjeckaj grane, razbij panj u komadiće i složi - reče Jakov.
Put kojim je krenuo Apel razlikuje se od mnogih.
Otišao je iz sela na nekoliko sati, a vratio se nakon tridesetdvije godine i ponovo doživio svoje nebo, oblake, sive kamene stijene, glasove zrikavaca i kreket žaba.
Vratio se u selo iz kojeg dušom i srcem nikada nije otišao.