Francuska suita
Irene Némirovsky

Jedna od najprestižnijih književnih nagrada Renaudot dodijeljena je 2004. posthumno romanu "Francuska suita" francuske spisateljice Irene Némirovsky koja je 1942. pogubljena u Auschwitzu. Nakon što je tijekom rata skrivan i nošen uzduž Francuske, te pod prašinom čekao da njezina kći smogne hrabrosti suočiti se s tom neobičnom i bolnom ostavštinom, rukopis je poslije 62 godine objavio ugledni francuski nakladnik Denoël.

Premda je okupaciju Francuske dočekala kao slavna književnica, Némirovsky je duboko svjesna što ju čeka pa od 1940. smireno priprema roman o ratu i porazu Francuske, bilježeći događaje koji su upravo odvijali oko nje. Riječ je o ambicioznom djelu, fresci francuskog društva na početku i tijekom Drugog svjetskog rata koje, pomnim okom osjetljivim za detalj, prikazuje u kratkim epizodama punim zanimljivih likova i situacija. Djelo je zamišljeno kao niz od pet romana, ali spisateljica je uspjela dovršiti samo dva ("Oluja u lipnju" i "Dolce") u kojima obrađuje temu egzodusa Parižana u lipnju 1940.

Ljudi svih društvenih slojeva, od slavnih pisaca i potkoženih bankara do skromnih činovnika, sluga i studenata bježe svim raspoloživim sredstvima pred Nijemcima i u tim se tragičnim i kaotičnim zbivanjima otkrivaju svi njihovi porivi, ushiti i slabosti. Bez imalo patetike, bravuroznim stilom s osjećajem za komično u tragičnom, Némirovsky slaže mozaik ljudske komedije u ozračju sumornih povijesnih događaja.