Dosje K.
Imre Kertész

Rijetki su pisci poput Kertésza koji su uspjeli ispisati niz briljantnih knjiga koje govore o jednoj temi, osnovnoj temi književnosti, mogućnosti preživljavanja, življenja, umjetnosti uopće. Dosje K. dijalog je, roman, auto­biografija, ali je najviše od svega uvod u I. K.-a, knjiga bez koje nije moguće potpuno razumjeti slavnoga mađarskog pisca. Prepuna asocijacija, filozofskih opažanja i književnih aluzija, istovremeno ironična i autoironična, vrckava, a pisana poput Platonovih dijaloga, Dosje K. jedna je od rijetkih knjiga koje vas tjeraju da ih čitate s olovkom u ruci, neprestano vadeći briljantne misli i zapažanja. Kertész se i u svojoj posljednjoj knjizi pokazuje kao vrstan stilist, kao književnik izrastao na najboljoj tradiciji srednjoeuropske moderne, kao autor čije je djelo nezaobilazno štivo svakog intelektualca.

“...gdje počinje Auschwitz, tamo prestaje svaka logika. No u prvi plan izlazi nešto što prisiljava na razmišljanje, a što vrlo sliči logici već i zato što povede čovjeka, samo ne stazom logike. A ja tragam upravo za tom niti, za misaonim nizom rezignacije i ustuknuća, koji nam i besmislenost nameće kao nešto logično; jer u stupici koja proizlazi iz Auschwitza mi i nemamo drugog izbora. Ali život, čiji smo, da tako kažem, i sami vrlo djelatni sudionici, prethodno nas natjera da uvježbamo takav način razmišljanja.”

Imre Kertész sigurno se nikad nije tako ogolio. S jednostavnošću i intelektualnom iskrenošću bez premca. Citirajući Gombrowicza, Kertész govori o "ljudima uz koje se smanjujemo". Družeći se s njim, naprotiv, neminovno rastemo.