Raj i Pakao
Hinko Hinković

Danas će mnogi jedva vjerovati da je u početku XX. stoljeća održan usred Zagreba proces o krivovjerju na kojem su nastupili sudski vještaci da se izjasne o egzistenciji pakla, vrsti paklenog sumpora, gorućeg asfalta itd. 7. prosinca 1901. održao je dr. Hinko Hinković u zagrebačkoj „Streljani“ predavanje o spiritizmu na kojem je porekao postojanje pakla i čistilišta. To predavanje izazvalo je golemu uzbunu u krugovima klerikalaca. „Katolički list“ donio je izvještaj o predavanju, a popovi s Kaptola odlučno su tražili da ureduje policija i državni odvjetnik. U svojim crkvama počeli su popovi propovijedati križarsku vojnu protiv izaslanika sotone i Antikrista, koji ruši Boga i evanđelje i zavodi ljude u propast. To predavanje imalo je i svoj politički odjek. Dr. Hinko Hinković bio je opozicionar, a ban grof Khuen-Héderváry, iako se i sam bavio spiritizmom, htio je tu uzbunu iskoristiti pred biračima zbog bezvjerja. Zato je dao nalog državnom odvjetništvu da odista podigne optužnicu protiv Hinkovića.

Krešimir Kovačić: Priče iz starog Zagreba

Hinko Hinković, političar i publicist (Vinica, 11. IX. 1854. - Zagreb, 3. IX. 1929.). Podrijetlom iz ugledne židovske obitelji. Doktorirao pravo u Grazu 1878. Nakratko uređivao pravaški list „Sloboda“ 1878/9. Zastupnik u Saboru od 1884. U mladosti pripadao Stranci prava, iako je već tada zastupao ideju o nacionalnom jedinstvu Srba, Hrvata i Slovenaca. Nakon raskida s pravašima (1886.) ne sudjeluje u političkom životu sve do 1903. U drugoj fazi svoje političke djelatnosti član je Hrvatsko-srpske koalicije do 1914., kada odlazi u emigraciju gdje se angažira oko stvaranja jugoslavenske države. Glavni branitelj u zagrebačkom „veleizdajničkom procesu“ 1908–09. Bio je član Jugoslavenskog odbora, ali je 1918. iz njega istupio, ostajući vjeran republikanskom, federalističkom uvjerenju. Autor mnogih političkih, antiklerikalnih i drugih brošura, te spiritističkih spisa. Objavio memoare „Iz velikog doba“ 1927. Godine 1901. pokrenuo spiritistički časopis „Novo sunce“ i uređivao ga do 1905.