Ljuljačka daha
Herta Müller

Nobelova nagrada za književnost 2009.

"Ljuljačka daha" fikcionalna je autobiografija sedamnaesetogodišnjeg Leopolda Auberga, kojega 1945. odvode u ukrajinski logor. U njoj se visoko artificijelnim jezikom pripovijeda život koji počinje iza nulte točke egzistencije, u logoru.
Leo Augberg koji odlazak u logor doživljava kao oslobođenje od straha da će provincijska sredina otkriti njegovu homoseksualnost i ne sluti da bi priznavanje svoje homoseksualnosti u logoru značilo smrtnu presudu, a još manje da će i nakon propaćenih strahota u logoru ponovno biti gurnut na rub društva i biti izopćenik zabite sredine.
Kao i svi prozni tekstovi Herte Müller, i ovaj roman je vrhunsko književno ostvarenje onkraj svakog biografizma, naivnog povijesnog prikaza i tematiziranja političkog autsajderstva. Njegov zgusnut poetski jezik realne situacije užasa pretvara u snažne univerzalne slike ljudske patnje i snage koju čovjek nalazi u rubnim životnim situacijama, a koje je u prozi Herte Müller prepoznao i žiri za dodjelu prošlogodišnje Nobelove nagrade.
Helen Sinković
"Veličanstven, potresan roman koji nas čini skrušenima, možda najsnažniji čitateljski događaj ove jeseni."
FrankFurter allgeMeine Zeitung (17. 7. 2009.)
"Književno djelo kakvo se ove jeseni više neće ponoviti. tko uspije do kraja pročitati ovaj roman, koji i preneražava i rastužuje, ali i usrećuje snagom jezičnog izraza, nikad ga više neće zaboraviti."
Focus

"Veličina ovog romana jest u tome što je jednostavna priča o jednom užasnom životnom razdoblju ispripovijedana s mnogo ljepote i bez ikakvih suvišnih riječi te potpuno u službi istine."
Der tagesspiegel

"Smjelo književno djelo kojem teško možemo naći para u suvremenoj europskoj književnosti."
süDDeutscHe Zeitung

"Majstorsko djelo koje oduzima dah."
Die Zeit Logori