Lik na tepihu
Henry James

»Lik na tepihu« svoj veliki uspjeh duguje razradi teme o biti književnosti i umjetnosti koja je uspoređena s uzorkom na tepih u čije značenje mogu dokučiti samo oni koji ga pomno promatraju. Anonimni pripovjedač je književni kritičar koji jedne večeri upoznaje svoga idola, poznatog pisca Hugha Verekera, o čijoj je knjizi upravo napisao kritiku. Kad Vereker mladiću objasni da je promašio ono najvažnije: »njegovu tajnu«, koja je »poput kompliciranog motiva na perzijskom tepihu«, rađa se opsesija. Pripovjedač tada uz svoga najboljeg prijatelja Georgea Corvicka i njegovu zaručnicu Gwendolen Erme kreće u potragu za nedokučivom piščevom tajnom. Možda nije suvišno istaknuti da je Henry James dugo bio nepriznat pisac, i da su ga kritičari ignorirali. Smatrao se neshvaćenim, njegovi romani nisu doživjeli pohvale i uspjeh tijekom života, a posvetio im je cijelog sebe. Optužba upućena kritičarima koji nisu sposobni otkriti i obznaniti talent, tim je živahnija jer, zapravo, u ovoj pripovijesti Henry James od nepoznavanja, pa čak i prijezira, čini temelj skrivenog znanja, koje je skriveno u onoj mjeri u kojoj je potisnuto. O vrijednosti ovog kratkog romana svjedoči i to da se nalazi među 74 naslova glasovite idealne Borgesove biblioteke.