Izgubljeni
Hans-Urlich Treichel

Tijekom cijele svoje povijesti čovječanstvo više ili manje opsesivno traži nešto izgubljeno, pojednostavljeno rečeno - od iščezloga raja i prohujalo-ga zlatnog doba preko kakvog nadnaravnog spasioca pa do pojedinačnoga izgubljenog blaga ili zabludjele duše. I dok čeznemo za onim što (mislimo da) smo izgubili, dok hlepimo za onim što nemamo, promiče nam život s onim što imamo i osipaju nam se iz života oni koji su tu, sadašnji. Katkad je pak i bolje ne pronaći ono Što je izgubljeno - ne samo zato što ne možemo iznova živjeti prošlo vrijeme - nego ponajprije zato što smo se mi promijenili u međuvremenu, što ne znamo kako se i koliko promijenilo to što smo izgubili i želimo natrag, što nam možda više uopće nije stalo do toga u trenutku kad je ponovno pred nama.
To je samo jedno od bezbroj mogućnosti shvaćanja i pronicanja u neobičan roman Izgubljeni. Ispripovijedan je u prvom licu, iz perspektive bezimena dječaka, život kojeg je određen Činjenicom da je majka, u zbjegu na kraju Drugog svjetskog rata, u strahu od napada Rusa tutnula djetešce u ruke nepoznatoj ženi. Izgubljeno dijete postaje roditeljska posvemašnja opsesija. U traganju za njim spremni su se podvrgnuti apsurdnim i kafkijanskim birokratskim metodama testiranja. Njihov se život sastoji od majčine depresije, očeva bijega u posao i Čekanja rezultata je li jedno nahoče njihov izgubljeni sin. Dok pravi sin nastoji u sebi i u domu izboriti malo prostora za sebe, u tragikomičnim situacijama spoznati zbilju, u besmislenosti potrage steći elementarnu sigurnost u vlastitu opstojnost.
Snažna priča, ispripovijedana u jednom dahu, ima snagu mita. S druge pak strane, ako se čita kao alegorija postavlja bezbrojna pitanja kako o rasapu obitelji tako i o rasapu društva, nacije, povijesti.
Njemački pisac Hans-UIrich Treichel bio je hvaljen pjesnik i znanstvenik prije nego je objavio svoj prvi roman Izgubljeni, s kojim je dobrano uzburkao njemačku javnost ali i postao planetarno uspješan. Inače redoviti profesor na Institutu za književnost Sveučilišta u Leipzigu ima auru vrhunskog intelektualca koji je živi dokaz kako se od životnih neuspjeha može stvoriti iznimno uspješna književna karijera.