Firenca i Bagdad
Hans Belting

Hans Belting u knjizi Firenca i Bagdad. Zapadno-istočna povijest pogleda u središte interesa postavlja povijest razvoja perspektive uključujući u nju dosad zanemarene arapske utjecaje. Baveći se utjecajem arapske matematike i filozofije na razvoj centralne perspektive u umjetnosti zapadnoga civilizacijskoga kruga, ovaj je ugledni njemački povjesničar umjetnosti povezao povijest umjetnosti i povijest pogleda, odnosno teoriju gledanja/promatranja, te ostvario novi uvid u neka od kulturno-političkih pitanja koja su danas u žiži interesa s obzirom na aktualne dijaloge Istoka i Zapada.
Belting postavlja zapadnu kulturu slike u svjetlo druge kulture te se upušta u smioni poduhvat da ih na taj način obje rasvijetli. Ne želeći ostati na razini bilježenja i analiziranja pojedinih utjecaja i razlika, težište mu nije (samo) na razmatranju razmjene pogleda između dviju kultura, već na "izmjeni pogleda na dvije kulture". Na taj način Belting osigurava odmak od uobičajenih nadmetanja i nametanja jedne kulture drugoj. Knjiga Hansa Beltinga Firenca i Bagdad djelo je neupitne stručne i znanstvene kvalitete, ali i iznimno važan doprinos promišljanju kulture u kojoj živimo.

Belting pokazuje da je porijeklo perspektive, koja je od svih otkrića u umjetnosti najzaslužnija za promjene u novovjekoj umjetnosti, ne­gdje drugdje nego što se do danas vjerovalo. Kamen temeljac za novu središnju perspektivu nije položen u renesansnoj Firenci, mjestu ponovnog rođenja antike, već očigledno u Bagdadu.
Frankfurter Allgemeine Zeitung

Beltingova je knjiga očaravajuća. Na uzbudljiv način slikovno i povijesnoumjetnički rekonstruira zapadnoeuropski koncept slike koji se oslanja na arapsku matematiku; fascinantan je njezin historijski, u teoriji slike utemeljen prikaz naoko prirodnog opažanja, tobožnje objektivne stvarnosti i navodno nezaobilazne subjektivnosti.
Literaturkritik

Nekadašnji stručnjak za Bizant, koji je posljednjih godina znatno pomaknuo granice povi­jesti umjetnosti na područje opće znanosti o slici, u svojoj psihološkoj povijesti pogleda raz­jašnjava, ovog puta iz arapske perspektive, pretpostavke zapadnoeuropske kulture gledanja. (...) U vremenima kada se govor o “dijalogu kultura” posvuda provlači kao magična krilatica, knjiga Firenca i Bagdad osvježavajući je poziv da se iznova razjasni geneza optički nesvjesnoga obiju kultura s aspekta njihove povijesne kompleksnosti te međusobne isprepletenosti.
taz

Ovaj uspoređujući i suprotstavljajući način promatranja ne daje samo poseban čar ovoj knjizi – on je njezina srž. “Zapadno-istočna povijest gledanja” nastoji iz temelja raditi na principu interkulturalnosti. Takav pristup omo­gućuje širenje stručnoga horizonta te na­stoji prekoračiti tradicionalno ukorijenjena ograničena stajališta povijesti umjetnosti “Zapada” koja je obično sama sebi postavila.
Sehepunkte