Iluzija i stvarnost hrvatskog gospodarstva
Guste Santini

Hrvatska je mala, slabo razvijena i otvorena zemlja. Otvorenost hrvatskoga gospodarstva nije temeljena na komparativnim i/ili konkurentnim prednostima koje ima, već na rasprodaji nacionalnog bogatstva, s jedne strane, i, s druge strane, na zaduživanju. Naša otvorenost nije otvorenost kao izraz naše koncepcije i strategije razvoja. Naša je otvorenost rezultat nesposobnosti da živimo od svoga rada i da svoju proširenu reprodukciju ostvarujemo temeljem domaćega društvenog proizvoda. Mi to ne činimo. Mi se zadužujemo, mi rasprodajemo mukom kumulirano bogatstvo naših predaka. Ono je najprije nazvano ničijim i svačijim, a potom smo se prema istom tom bogatstvu, konceptualno, ponijeli kao da je doista ničije i svačije i, prema tome, može se s ničijim i svačijim raditi što se hoće. Na individualnoj razini to ničije i svačije, putem učinkovitog modela, postalo je dio osobnog bogatstva pojedinaca. Istini za volju, neki su pojedinci iz društvenog vlasništva učinili dobru kombinaciju za društvo i za sebe, drugi su imali manje ambicije i ponešto su učinili samo za sebe.