,"Alabama song" je istodobno i potresna priča o životu neshvaćene feminističke ikone i psihološka geneza slavnoga para koji je s vremenom postao simbolom jednoga vremena, ali i kulturološki važna evokacija intelektualne i društveno-socijalne atmosfere čak tri desetljeća duga razdoblja, no ponajprije ipak ganutljiva, uzbudljiva i vrlo poetična priča o neobuzdanosti, ljubomori, strasti, mentalnoj bolesti, ljubavi i - umjetnosti, te njezinoj neizmjernoj važnosti u životu pojedinca. (Božidar Alajbegović, Vijenac)
,Fasciniran sam tim 20-im godinama 20. stoljeća, tim takozvanim ludim, raskalašenim, razuzdanim godinama, koje su bile odgovor na kraj rata. Tada su moji baka i djed imali 20 godina, a ja imam „iluziju tuđeg sjećanja“, jednu vrst sjećanja na te godine, bilo kulturalnu bilo nasljednu, i za mene je rekreirati to razdoblje bilo pravi izazov. (Autor, Vjesnik)
,Moje je riječi kopirao, doslovno, ponekad čitave dijaloge, čitave stranice što su potom bile dio njegovih novela kojima nas je izdržavao i koje je slao u New York iza mojih leđa" - jada se Zelda Fitzgerald, žena slavnoga američkog pisca Francisa Scotta, i sama spisateljica, u patničkoj ispovijedi koja započinje dnevničkim zapisima iz vremena kad je upoznala budućeg autora Velikog Gatsbya.
Alabama Song, Goncourtovom nagradom (2007) ovjenčan roman Gillesa Leroya, isprekidani su tragovi životnog puta prve "čistokrvne" literarne celebrity, Zelde Savre Fitzgerald. Kronologije u ovoj montaži dnevničkih bilježaka, ispovijedi i centona nema: logički slijed stvari uspostavlja se u čitateljevoj svijesti slaganjem različitih slojeva teksta, mnoštva informacija i retoričkih figura. Autor, gradeći intelektualnu atmosferu 20-ih, 30-ih i 40-ih go dina XX. stoljeća, predstavlja osobe koje su simbol tog vremena, koje su upisane u memoriju zapadne civilizacije, u opću kulturu prosječno obrazovanoga suvremenog čitatelja. Spomenimo samo najslavnije "igrače": Tallulah Bankhead i Lilian Gish, filmske glumice, Gertrude Stein, karizmatičnu spisateljicu i pokroviteljicu pisaca "izgubljene generacije". Tu je, naravno, i cijela hrpa slikovitih umjetničkih apatrida, holivudskih novinskih tračera, blaziranih izdavača i dosadnih političara...
Ono što najviše zadivljuje u ovoj čudesnoj "knjizi sudbine" jest autorov stil, čiji se registri protežu od naivnih djevojačkih "leksi kona" do lucidnih kulturoloških eseja: u prozi Gillesa Leroya ništa ne nedostaje, sve je jasno, zanimljivo i duhovito, iako je "u igri" to liko ljudskih patnji, toliko sreće, toliko osobenjaka, nevjerojatnih razmišljanja i krhkih strepnji. Amerika i Europa. Povijest. Duh vremena. I ostavština za budućnost: brehtijansku temu Alabama Song, u čijem se ključu čita "uspon i pad" Zelde Fitzgerald, inter pretirali su najznačajniji pop i rock-izvođači današnjice - The Do-ors, Dalida, David Bowie, Bette Midler, Marilyn Manson itd., itd.
.jpg)
