Insektarij
Gert Jonke

Neshvatljiv je svijet - klizak i kompleksan do te mjere da riječi uspijevaju ovladati tek jednim njegovim djelićem. Ovo gledište zaokuplja austrijskog pisca Gerta Jonkea kao malo koga drugog; ono izoštrava njegov pogled i omogućuje mu da se čudi svemu onom što je doskora bila samo rutina. Stoga se on opire semantici praznog hoda; on šilji i zakrivljuje svoj pjesnički jezik što je više moguće, sve dotle dok on uz predmet kazivanja ne postane kao saliven: književnost kao odora po mjeri! (Alexander Bartl, FAZ)
Jonkeovi su dramoleti poput tekstova za djecu: puni su čuđenja (dva se teksta čak nazivaju hiperbolama), ali je sve to upotrijebljeno mudro i samorazumljivo, sve je na svom mjestu i s točno kalkuliranom ekonomijom pripovijedanja; ni rečenica previše, ni riječ premalo. (Lutz Hagestedt, Süddeutsche Zeitung) Jonke piše nevjerojatno prokomponiranu prozu koja se služi lajtmotivima i kontrapunktima, minuciozno usmjerujući ritam i boju zvuka što se šulja u uho da u njemu zazvuči i da istodobno zasmeta. Sve se to zbiva bez moralističkog upiranja prstom. To naprosto ne bi išlo, jer je za nešto takvo u jonkea premnogo zdvajanja - premnogo ironije.
(Susanne Schaber Austrijski radio)