San zla
Georg Trakl

,

"Ako smo makar i povremeno slušali velike pjesnike njemačkog izraza, vjerojatno su nam ostale u pameti krhotine stihova kao na primjer 'gonetanje ptičjeg leta' Güntera Eicha, 'crni snijezi' ili 'bijeli mag koji se igra zmijama', ili pak 'srce koje je čun na vodi' Paula Celana, a da o Ingeborg Bachmann ili Doris Mühringer i mnogim drugima i ne govorimo.
Ali zna se: Trakl je bio »prokleti« pjesnik. Svrstavaju ga u simboliste i ekspresioniste. Na njega su utjecali i Baudelaire i Rimbaud i Hölderlin, a nasljedovao je Georgea i Hofmannsthala i Rilkea. Svoje prokletstvo iživio je do kraja, počevši od gimnazijskog ponavljača pa do apotekara koji od mladosti uživa drogu te od prevelike doze kokaina umire na bojnom polju, ne mogavši izdržati strahote rata. Postoji i incestuozna »priča« povezana s njegovom sestrom, što je u njegovo doba bio čest književni motiv. (To se iščitava kao problem anime. Sjetimo se samo Musilova Čovjeka bez svojstava.) Sam njegov život je literatura, on je naime svoje pjesništvo živio. A njegovo je pjesništvo živo. Onda je i Trakl živ i danas. Živ u odsutnosti. Vremena tome dodaju svoje."
(TRUDA STAMAĆ, prijevod, izbor i pogovor)