Poetika prostora
Gaston Bachelard

U ovom području kulturna prošlost nije od važnosti; dugotrajni napor pri povezivanju i izgrađivanju misli, višetjedni višemjesečni samoprijekor ovdje je nedjelotvoran. Treba biti prisutan, prisutan u slici u trenutku slike: ako postoji filozofija pjesništva, ta filozofija treba doživljavati svoje rađanje i svoj preporod u prigodi nekog dominantnog stiha, u potpunom srastanju s nekom izoliranom slikom, najtočnije rečeno, u samom ushitu izazvanom izvornošću slike. Pjesnička slika je svojevrstan nagao odraz psihizma, odraz još nedovoljno ispitan u podložnim psihološkim kauzalnostima. Jednako tako, ništa općenito ni ujednačeno ne može služiti kao počelo nekoj filozofiji pjesništva. Pojam načela, pojam "počela" bio bi ovdje razoran. Zapriječio bi bitnu aktualnost, bitnu izvornost pjesničkog teksta. Dok filozofsko promišljanje, koje se kreće na dugo dorađivanoj znanstvenoj misli, nalaže da se nova zamisao nužno integrira u sustav provjerenih ideja, čak i onda kada je taj idejni sustav, zbog nove zamisli, prisiljen na duboku promjenu, a što se i zbiva u slučajevima svih revolucija u suvremenoj znanosti, filozofija pjesništva, naime, treba pojmiti da pjesnički čin nema prošlosti, ili barem nema bliske prošlosti tijekom koje bi bilo moguće slijediti samu njegovu pripremu i konačnu pojavu.