Život je gluh
Filip Šovagović

Roman prvijenac "Život je gluh" zanimljiv je književni eksperiment. U tematskoj osnovi mu je nešto "prastaro": (kratka) ljubavna priča protagonista glumca. U odabiru pak književnoga postupka pokoja je novost: autor se odlučio za kombinaciju klasične forme dnevnika i primjenu tehnologije SMS-a. Ishod je netipičan ljubić ispisan dinamično i moderno, kolokvijalnom zagrebačkom (polu)kajkavštinom, prošaran satiričnim oštricama na naš katzališni život. (Mirjana Jurišić, Večernji list)

»Već sam i prije 23 h jednom prošao pored Gvaša, ali, ispostavilo se kasnije, bilo je dobro što nisam ušao, možda si i bila tamo, ali vjerojatno ipak ne... Sada si bila tamo, naravno, došao sam zbog tebe, to je bitno za priču, ali, morao sam imati neke druge, izmišljene razloge da prikriju stvarne namjere, morao sam kao s nekim komentirati snove, to je bio taj alibi, nije se dalo na brzinu smisliti ništa bolje... Iako posve nebitno, glavnom liku iz sna to će biti drago, sasvim sigurno. Bil je kriterij da se smjestim što dalje od tebe, da ne ispadne kao da ja nekaj kojim slučajem nedajbože želim, sjećam se dobro — odbijen sam bezočno već jednom prije pet godina, kao, bil sam prestar, al kajsad, sad sam još stariji, još i više nego tada, morao sam znat da su šanse na nuli, još manje nego tada, ali bacio sam se naglavce.« (Iz knjige)