Državni lopov
Fadil Hadžić

,

Fadil Hadžić ima moć da svoje komedije prožme »svijetlim smijehom«, kojim se na svoj način bori protiv »straha od ništavnosti i ispraznosti života«. No, svijetli značaj Hadžićeva smijeha ne otupljuje oštricu njegove satire već je samo jasno određuje: Hadžić izvrgava smijehu društvene negativnosti s namjerom da ih prokaže i tako pomogne borbi protiv njih, ali se pri tom čuva propisivanja recepata, i ostaje samo pri dijagnozi. Hadžić nas suoči s problemima i nama samima prepušta da pronađemo rješenja. Takav autorov postupak daleko je od nekog idejnog neutralizma, Hadžić i te kako jasno navodi gledatelje kako da se odnose prema njegovim dramskim osobama i scenskoj radnji, ali pri tom s pravom računa na izgrađenu društvenu svijest svoje publike, a to automatski isključuje svaku autorovu didaktičnost i parolaštvo. Možda je baš u toj otvorenoj ponudi i ključ nesumnjiva uspjeha Fadila Hadžića kod publike.