Problem Jean-Jacques Rousseau
Ernst Cassirer

Djelo njemačkog filozofa i povjesničara filozofije Ernsta Cassirera Problem Jean-Jacques Rousseau (Das Problem Jean-Jacques Rousseau, 1932) općepriznata je klasična studija o Rousseauovu djelu koja označuje prijelomni datum u razumijevanju i tumačenju Rousseauove teorije. Po mjerodavnom sudu, ona je raspravu uzdigla na njezinu "pravu razinu koju otada nije dopušteno napustiti" (J. Starobinski).

Nasuprot dotadašnjem uvriježenom razumijevanju Rousseaua kao utjelovljenog protuslovlja, razapetog između individualističkog sentimentalizma i republikanskog slavljenja političke vrline, Cassirer je prvi pokazao kako je Rousseauovo djelo misaono konzistentna cjelina u čijem je središtu filozofija moralnog osjećaja. Time je prvi obrazložio utemeljenost Kantova suda da je Rousseau "Newton moralnog svijeta" budući da je prvi otkrio svijet čiste moralne dužnosti, svijet osjećaja ljepote i dostojanstva čovjekove prirode.

Ogromna je zasluga ove studije to što je nepovratno dokazala da je Rousseau politički filozof velikog formata, unatoč tomu što njegovi tekstovi ne udovoljavaju striktnim normama teorijskog diskursa i što on sam nije, ni u samorazumijevanju, sistemski mislilac. Nije stoga nimalo čudno da se upravo ova studija desetljećima smatra najimpresivnijim misaonim uvođenjem u bogati intelektualni svijet Rousseauova djela kao vrhunca moderne republikanske političke tradicije.

U zlokobnoj sjeni neobuzdanog nastupa nacističkog barbarstva, u srcu Kantove Njemačke, Cassirerova studija bila je (i ostala!) autentični prosvjetiteljski kontrapunkt tadašnjem pomračenju europskog uma. Neodoljivo nam predstavlja lik velikog Ženevljanina kao misaono i moralno uporište za suočavanje suvremenog čovjeka s temeljnim problemima našeg doba.

Knjiga je objavljena u godini u kojoj se navršava 250. godina od objavljivanja Rousseauova najvažnijeg djela – Društvenog ugovora.

Ernst Cassirer (1874-1946), njemački neo-kantovski filozof. Profesor filozofije na sveučilištima u Berlinu i Hamburgu, do 1933, a nakon toga,u izgnanstvu, u Oxfordu, Gothenburgu, Yaleu i Columbiji u New Yorku. Glavna djela: Leibnizov sistem (1902), Problem spoznaje I-IV (1906-1910), Uz Einsteinovu teoriju relativnosti (1923), Filozofija simboličkih oblika I-III (1923-1929), Jezik i mit (1925), Individuum i kozmos u filozofiji Renesanse (1927), Filozofija prosvjetiteljstva (1932), Ogled o čovjeku (1944), Mit o državi (1946).