Prije kraja
Ernesto Sabato

Sjećanja

Riječ je o svojevrsnom duhovnom, emocionalnom, intelektualnom, etičkom, a prije svega - literarnom testamentu svijetu. Na razmeđi očaja i nade, Sabato nam u svojoj »oporuci« otkriva izniman temperament, nesalomljivu upornost, svoju patnju i borbu protiv nepravdi, suosjećanje s najugroženijima, potpunu predanost umjetnosti i neograničenu vjeru u mlade. Pišući o vlastitom nepovjerenju u znanost i njezinom napuštanju, o »dvojbama s Bogom«, kloniranju i radioaktivnosti, otpadnicima od društva, konzumizmu kao supstituciji raja, Sabato na podlozi egzistencijal-filozofije neumorno zagovara čovjeka u defektnim i posve beznadnim socijalnim odnosima suvremenoga svijeta.
Sjećanje u njega zadobiva status svjedočenja, danog nam u ostavštinu kao duhovni trag vremena. Kritika ne pretjeruje kada tvrdi da Sabato, poput Kafke kraja stoljeća, promatra svijet sa zbunjenošću suvremena čovjeka bačena u njegove grube i zamršene mreže. Njegove riječi u ovoj testamentarnoj »ispovijesti« zvuče poput molbe i imaju težinu koju daje kraj života, jer samo oni koji će znati živjeti za utopiju, višekratno nam poručuje autor, bit će spremni za završnu borbu, za čovječnost koju smo izgubili.