Pohvala ludosti = Morias egkomion
Erazmo Roterdamski

Desiderius Erasmum Roterodamus rodio se 1466. godine u Roterdamu. Izvanbračno dijete flamanskog svećenika Rogeriusa Gerardusa u ranoj je mladosti ostao bez oba roditelja, a rodbina ga prepušta svećenstvu koje se od tada brine o njegovu odgoju i obrazovanju.
Pohvalu ludosti napisao je Erazmo 1509. godine u kući svog prijatelja Thomasa Morea. Trebalo mu je samo osam dana da napiše djelo koje on, gotovo se ispričavajući, naziva igrom duha. Predgovor (naslov mu je: Erazmo Roterdamski šalje pozdrav svome Tomi Moru), pisan tonom blage nelagode, pokušava razjasniti što ga je natjeralo da se prihvati ovakvih “trica”. U nedostatku pravih argumenata Erazmu ne preostaje ništa drugo nego pozvati se na autoritet svojih prethodnika: Homera (Boj žaba i miševa), Lukijana (Magarac), Vergilija (Komarac i salata od češnjaka)…, kao što su to često činili skolastičari prema kojima, inače, Erazmo ne gaji nikakve simpatije i naziva ih: “…oni koji nemaju pojma ni o čemu.”
Slabo nam je poznat Erazmov život da bi se mogla rekonstruirati duhovna situacija iz koje nastaje Pohvala ludosti. Malo je podataka iz njegova životopisa koji je nagovještavaju. Školovao se u strogim katoličkim učilištima (i ma koliko je teško podnosio disciplinu institucija - nije joj se nikada otvoreno suprotstavio). Titulu magister noster i doktorat u području klasičnih jezika i teologije stekao je na Sveučilištu u Torinu. Prevodio je klasične pisce s grčkog na latinski, prihvatio se filološke obrade Jeronimove Vulgate, pisao rasprave, sastavljao florilegije.
Njegovom karakteru kao da nedostaje borbenosti. Stafan Zweig piše o Erazmu: On je, “fanatično posvećen neovisnosti, ali nije buntovnik i revolucionar. Njemu su se, naprotiv, gadili svi otvoreni sukobi. Kao mudar taktičar izbjegavao je svaki nekoristan otpor prema vlasti i vlastodršcima. On je skloniji surađivati s njima, nego suprotstavljati im se. Skloniji je svoju nezavisnost izmamiti milom, nego osvajati je silom.”

Zanimljivo je spomenuti da je od Hrvata (među inim) Erazmo podosta bio zanimljiv i Istraninu Matiji Vlačiću Iliriku, koji u svom rafiniranom intelektualizmu (ipak je bio ponajbolji poznavatelj i autoritet za latinski, grčki i hebrejski ondašnje Europe), kao utemeljitelj suvremene hermeneutike i ispravnog tumačenja teksta, u Erazmu pronalazi zahvalnog sugovornika za svoje filozofsko-teološke ideje koje su dominirale Europom XVI stoljeća. Prijevod slijedi odlike Erazmova stila. Komentar teksta nadopunjen je brojnim bilješkama. Nova je i podjela na kraća poglavlja po misaonim cjelinama s podnaslovima (čega u latinskom izvorniku nema), kako bi se izbjegla eventualna monotonija teksta. Osnova za prijevod jest tiskovina iz 1571 godine kopiju koje smo dobili zahvaljujući susretljivosti Nacionalne knjižnice u Zagrebu.