Etide za lijevu ruku
Ennio Stipčević

Feljtoni, eseji, crtice — tekstovi skupljeni na ovome mjestu — ciljaju na čitatelja, koji nije nužno glazbeničke struke, koji glazbu poznaje i doživljava kao amatore, kao istinski ljubitelj, ili pak koji možda niti nije posebno upućen u glazbu. Neki su tekstovi napisani neposredno nakon kakva arhivskoga otkrića, skicirani su u bilježnicu ili na komadu papira, na krilu u autobusu, vlaku ili vaporettu. Drugi su pak post scriptum uz veće monografske studije, kada sam osjećao potrebu da neka razmišljanja podijelim sa širom kulturnom javnošću.
To da se o problemima struke i rezultatima znanstvenih istraživanja piše i izvan specijalističkih glasila običaj je koji danas resi najrazličitije discipline, od filoloških i povjesničarskih, do medicine, matematike i nuklearne fizike. Ova knjiga ukoričuje višegodišnja nastojanja da se kod nas i o muzikološkim preokupacijama piše komunikativno. Tekstove koji su bili prvotno razasuti po raznim novinama najčešće sam doživljavao kao svojevrsne stilske vježbe, etide. Odatle i naslov.