Ljudska prava nakon Babela
Enes Kulenović

Tenzija između univerzalizma i pluralizma u teoriji ljudskih prava glavna je tema ove knjige. Ta tenzija nema samo filozofske, već i duboke političke implikacije. U logici ideje ljudskih prava sadržan je paradoks: da bi ta ideja imala univerzalni moralni autoritet mora biti prihvaćena od zagovornika različitih filozofskih, vjerskih, etičkih i ideoloških svjetonazora iako će te različite tradicije mišljenja imati suprotstavljena shvaćanja sadržaja, svrhe i prirode ljudskih prava. Cilj ove studije je detaljnije razmotriti taj paradoks – paradoks Babela – te kroz kritičko čitanje utjecajnih suvremenih političkih teoretičara pokušati vidjeti je li taj paradoks razrješiv ili ne. Iako ljudska prava danas uživaju privilegirani status u našem političkom diskursu, ona stoje na veoma labavim teorijskim nogama. Bogato filozofsko nasljeđe Prosvjetiteljstva na koje se cjelokupna arhitektura ideje ljudskih prava oslanjala danas ima vrlo mali broj pobornika u akademskim krugovima. Stoga ne treba čuditi da je veliki dio rasprava u političkoj teoriji vezan uz ljudska prava danas posvećen pitanju utemeljenja i transkulturalne legitimacije ljudskih prava. Postoji neugodan osjećaj da će se kula koja je izgrađena urušiti ako pogledamo prema dole i uvidimo da su temelji nestali. Paradoks Babela govori nam da letimo u zraku, a njegove implikacije ne zadaju samo glavobolju političkim teoretičarima, već dovode cjelokupni projekt izgradnje međunarodnih standarda ljudskih prava u zadnjih 70 godina u pitanje. Ako ne uspijemo ponuditi valjani odgovor na paradoks Babela, ljudska prava će vjerojatno i dalje imati povlašteni položaj u našim političkim raspravama, ali sada kao iskrivljena slika samih sebe. Umjesto oružja emancipacije i borbe protiv izrabljivanja, ugnjetavanja i dominacije, ona će postati instrument za pokušaje nametanja vlastitog svjetonazora, te prozivanje moralnih i ideoloških neistomišljenika.