Pogled
Elif Shafak

B-C je muškarac izrazito niska rasta, a njegova voljena – izrazito pretila žena. U okrilju svog doma žive mirnim, povučenim životom, ali čim izađu na ulicu, na njih se sruči gomila pogleda teških od predrasuda. Žena ih loše podnosi, muškarac nešto bolje. Ona se tješi opsesivnim prejedanjem, a on opsesivnim traganjem za natuknicama za svoj Rječnik pogleda. Dosjete se čak zamijeniti uloge: ona se preoblači u muškarca, a on u ženu, ne bi li zavarali okolinu… No tu priči nije kraj – poći nam je dublje u prošlost i dalje u svijet, jer čovjek je svagdje i odvajkada i promatrač i promatrani, a znatiželji se ne može uteći.

Ova, zasigurno najneobičnija knjiga Elif Shafak, objavljena davne 1999. godine, aktualnija je nego ikad. Napisana u doba kada nije bilo reality showova ni društvenih mreža, bavi se gledanjem i viđenim, promatračem i promatranim. Bavi se živahno, napose neobično, na momente bizarno i groteskno, poimanjem ljepote i ružnoće, emocionalnom gladi i traumom, pogledima svake namjere i izgledima svake vrste. Istočnjački mistična i pripovjedno zaigrana, proza u kojoj autorica meandrira kroz prostor i vrijeme, ponirući u tajne ljudskog bića oduvijek izložena pogledu, donosi nam ludičku studiju o nezaustavljivoj moći percepcije.

„Percepcija je krovna tema originalne i uvjerljive knjige Elif Shafak. Kao i vrijeme samo, Shafak sugerira da su gledanje i viđenje cirkularne, referencijalne forme, jer pogled se neprestance kreće, vraćajući se uvijek iznova svom subjektu, nezaustavljivo i prodorno.“ - TLS

„Bogat, slojevit narativ o izopćenicima i kako ih društvo vidi… čudno, halucinantno djelo.“ - Kirkus

„Književni dragulj, djelo o temi ‘promatranja i bivanja promatranim’ – mnogo prije Instagrama.“ -
SonntagsBlick

„Mistično, orijentalno, šareno i – da – senzualno.“ - NDR Kultur

„Ova me proza podsjeća na umjetnost tkanja tepiha, pri čemu umjetnik isprepliće različite motive i povezuje ih u jednu blistavu sliku, koja je vidljiva tek kad se promatra u cjelini.“ - BÜCHERmagazin

„Njezin je slikoviti jezik toliko voluminozan, da se stvarnost i fantazija uvijek iznova zamagljuju u mahnitosti opisa, u kojima čitanje gubi svoju linearnost i počinje nalikovati meditaciji.“ - GALORE