Oči
Edo Popović

Oči su roman o fotografu Ivanu Kaldi, i roman o vremenu. Grubo rečeno, jedna pripovjedna linija odnosi se na događaje ovdje i sada, a druga na bližu i dalju prošlost glavnog junaka, sve tamo do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Vrijeme je tu jako sfrkano, kao što je sfrkano i u našoj svijesti. Naime, mi ne živimo samo u sadašnjosti. Velik dio života provedemo u prošlosti, sjećajući se, razmišljajući o njoj.


Oči su istovremeno bildungsroman, socijalni roman kroz koji se zrcale društvene mijene zadnjih desetljeća u Hrvatskoj, kao i snažno poetsko svjedočanstvo o trenutačnom stanju, ali ne duha i nacije, nego neglamuroznog i karamboliranog individualca, koji je kod Majetića pravio belaja po radnim akcijama ili još ranije, kod Marinkovića, odbijao jesti ne bi li izbjegao besmisao ratovanja. Popović je uspio u nakani stvaranja efektne i protočne pozornice kojom defiliraju homo sapiensi pod maskama tipičnima za opisana desetljeća.
Oči su, konačno, rukopis priličnoga egzistencijalističkoga utjecaja, a što samo čini začin tekstu kojim će jedan od naznačajnijih suvremenih hrvatskih prozaika sada već srednje generacije posve jasno pokazati kako je svakom novom knjigom u stanju dokazati da je Ponoćni boogiebio tek uvertira u jednu pravu, veliku, svakim novim naslovom sve intrigantniju literarnu karijeru.