Knjiga proroka Hošee
Eberhard Bons

»Ljubav mije mila, ne žrtve.« Ova je izreka najpoznatiji navod iz Hošeine knjige (6,6). Prema Matejevu evanđelju, dvaput je koristi sam Isus: u 9,13, da obrazloži svoje zajedništvo s carinicima i grešnicima, i u 12,7, da obrani svoje učenike pred strogom zabranom rada subotom. Ljubav ili, kako prevodi Novi zavjet, milosrđe, koje je za Isusa mjerilo primjene svakog religioznog propisa, ključni je pojam navještaja proroka Hošee.
Hošea je djelovao kao prorok u Samariji u 8. stoljeću pr. Kr. Njegovi navještaji sakupljeni su u prvoj od dvanaest knjiga tzv. malih proroka. Hošea je smatrao »milosrđe« temeljnom vjernošću Bogu i čovjeku, te je korio svoje suvremenike kojima je ta vrlina itekako nedostajala. U Hošeino vrijeme mjesto milosrđa zauzeo je žrtveni kult. Međutim, prema prorokovu mišljenju, žrtveni kult nije vodio k Bogu, nego je - upravo suprotno - odvodio narod od Boga, te je u svojim proroštvima Hošea naviještao njegov svršetak. Upozoravao je također na skoru propast Sjevernog kraljevstva, Izraela, koja je u posljednjim desetljećima njegova djelovanja bila sve očitija. Asirija, velesila iz Mezopotamije, oko 740. pr. Kr. započela je širiti svoju vlast prema Sredozemnom moru. Lokalni vladari mogli su birati; postati asirskim vazalima ili im se suprotstaviti. Tko je odlučio suprotstaviti se, postao je metom asirske invazije. Nakon invazije slijedio je gubitak neovisnosti i teritorija, te deportacija dijela stanovništva. Sjeverno kraljevstvo, koje u to vrijeme nije posjedovalo nutarnju stabilnost kao ni vanjskopolitički kontinuitet, postalo je, zbog vlastitoga nepostojanoga političkog djelovanja, asirskom žrtvom. Diplomatski odnosi Izraela s Egiptom, jugozapadnom velesilom, dali su Asiriji povoda za zauzeće Samarije. Godine 722. pr. Kr. Samarija je bila razorena i Sjeverno kraljevstvo, Izrael, prestalo je postojati.