Drvo bez imena
Drago Jančar

Je li Drvo bez imena osobna ispovijed? (Drago Jančar je u prvi razred osnovne škole išao oko 1955, pa bi Zala mogla biti njegova učiteljica.) Je li roman koji se nalazi pred nama, unatoč kulisama trgovačkog centra, po svojoj biti povijesni? Ako je povijesni, u koju bi ga podvrstu valjalo smjestiti? Iz kakvoga pogleda na povijest proizlazi? I što može reći dana-šnjem čitatelju?
(...)

Drvo bez imena stvarnosni je tekst o ranjenim ljudima. A istodobno je i tekst s humorom. Jer sve započinje pripovjedačkom žicom jednog ženskara, arhivarevim prelaskom u stilski registar meke pornografi je. Jer, naposljetku, za Lipnika i njegovu ženu sve ovisi o tome što na japanskom znači riječ skebe.
Blagost ove knjige raste iz dugoga i sjetnog razmišljanja, ali i iz kratkih, blještavih trenutaka, kada se samosvjesno osmjehne vještina.

Katarina Marinčič