Splav Meduze
Dragan Radulović

Zima u primorskom gradiću kakav je Budva ima jednu prednost prema kojoj sve njene mane djeluju smiješno i bez značaja - svojom prisutnošću svodi ljude, stvari i zbivanja na njihovu pravu mjeru, sve iznosi na vidjelo i sve čini temom razgovora. Poznajem ljude kojima zima ne odgovara, kojima je dosadno, a sami ne čine ništa da svoj život osmisle već čekaju da to neko mjesto njih uradi. Ali kako se to ne događa, njihovo vrijeme postaje gladno, a praznina u životima tolika da je ničim više ne mogu ispuniti. Prema tim ljudima zima je nemilosrdna: ako se tokom ljeta nekako i uspiju sakriti, zimi to postaje nemoguće, a oni se pokazuju upravo onakvima kakvi zaista jesu - nesposobni za život.
Zimi Budvani love ribu, pijance i kartaju, grade kuće, bistre politiku, renoviraju lokale, pozajmljuju novce i uzimaju lihvarske kamate, ljube tuđe žene i strahuju da im njihova vlastita ne instalira rogove... Kada se bolje razmisli „metropola crnogorskog turizma" tek zimi živi stvarno i na svoj način. Ko se ne uklopi u ritam grada osuđen je na prosto i nezanimljivo preživljavanje - kao Što bi uostalom činio bilo gdje drugo. No, da bi se uklopio mora prethodno savladati jednu društvenu igru do koje se u Budvi veoma drži: ogovaranje! Prinuđen je da otkrije lijepe strane tog sporta i da u njemu učestvuje neopterećen rezultatom. Sitne duše u ogovaranju vide nešto loše i nedostojno dok znalci vrijednosti u ogovaranju prepoznaju djelatnost koja zbližava ljude, a grad čini ugodnijim mjestom za život.