Tamagochi mi je umro na rukama
Dorta Jagić

Apsurdni trenuci svakodnevice, zaljubljenost, bol, očaj, religijska pitanja, mitovi... sve to niže se u maestralnim stihovima čija izričajna vedrina i osebujna lakoća spretno zamagljuju onu tamnu, demonsku okosnicu na koju se može na trenutke naletjeti. Naravno da boli ima, uvijek je mora biti, to je nekako postao lirski preduvjet, ali kod Dorte sve je razbarušeno, zaigrano, ponekad očaravjuće infantilno. (Ivan Crnjac, booksa.hr)

Dorta Jagić (Sinj, 1974.) je studirala na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Piše za kazalište i režira. Njezina prva zbirka "Plahta preko glave" dobila je Goranovu nagradu za mlado pjesništvo (1999.), a pripalo joj je i priznanje i druge nagrade na natječaju za najbolju priču u časopisu Vijenac. I ovom knjigom dokazuje da je izvoran pjesnik, pun ideja i da njezino pjesništvo sadržajno više pripada čitatelju nego što ostaje njezina osobna produkcija. Pjesme su tematski razvedene i u njima se na vrlo plastičan način osjeća poruka stvari i življenja.