Kad se suoči s mogućim gubitkom djeteta prije porođaja, mlada pjesnikinja, dotad potpuno obuzeta odgojem dvoje djece i trudnoćom, započinje potragu za svim što je bila, ili mogla postati. Majčinstvo, u kojem uživa, život svodi na rutinu, neprestanost istih poslova usred kojih je teško izboriti se za svoje misli i za pisanje.
Kako bi pronašla vlastiti glas, kreće u potragu za autoricom poznate poeme, irskom plemkinjom Eibhlín Dubh Ní Chonaill. Stihove koji se prenose generacijama ona izgovara u trenutku kad saznaje da je ljubav njezina života i oca troje njezine djece, među kojima je jedno nerođeno, u odmazdi ubio utjecajni engleski činovnik.
Ispisujući žensku svakodnevicu, dane opterećene brigom o djeci, a potom i još jednom, četvrtom trudnoćom, Doireann Ní Ghríofa u izvanrednom prvijencu Duh u grlu pokazuje i prokazuje različite strane majčinstva, iskreno progovarajući o svim aspektima tog iskustva, neprestano osjećajući prisutnost glasa svoje prethodnice. Potraga za izgubljenom pjesnikinjom neumorna je, kao što je i potraga za vlastitim identitetom: kako se nakon rođenja četvero djece vratiti u vanjski svijet?
Duh u grlu napeta je i fascinantna, ali nadasve nježna i svevremenska priča o povezanosti dviju žena udaljenih stoljećima, roman o ženskom tijelu, usamljenosti, nevidljivosti i nevjerojatnoj snazi žudnje i ljubavi.
"Knjiga počinje riječima koje će postati njezin refren: `Ovo je ženkski tekst.´ Ispreplećući svoje postojanje s pričom hvaljene poeme i njezine zanemarene autorice, spisateljica razotkriva zamisao da ženski tekst ne sadržava samo požrtvovnost i ožiljke nego i oduševljenje, žudnju te žestoku, neprestanu znatiželju." — The Guardian
"Što je ta ekstaza samoporicanja, koja je njezina cijena? Autorica bilježi tu sklonost ne uz sram ili strah, već uz znatiželju, čak i zabavljajući se. Ponovno će naučiti utoliti svoju glad. `Mogla bih darovati svoje dane nastojanju da pronađem njezine´, rekla si je krećući u priču Eibhlín Dubh Ní Chonaill. `Mogla bih to, i hoću.´ Ili barem tako kaže. Stvarna žena koju Ní Ghríofa priziva jest ona sama." — The New York Times
"Željna naučiti što više o `razasutoj slagalici´ pjesnikinja života, Ní Ghríofa započela je genealoško istraživan je i pretraživala obiteljsku korespondenciju. Promišljajući o `svim odsutnim tekstovima koje su stvorile žene´, autorica si je dala izraditi tetovažu, zauvijek urezujući pjesnikinjine riječi u svoju kožu. Possjetila je i Derrynane, gdje je Eibhlín Dubh napisala svoju tužaljku. Iako veli dio pjesnikinjina života ostaje skriven, ona za Ní Ghríofu ostaje `bliska poput tinte i papira i postojana poput otkucaja srca´. Ova jedinstvena i prekrasna knjiga obiluje odlomcima lirske proze i introspekcije koja ispunjava ganućem." — Kirkus
