Konjska ljubav
Dobrila Arambašić-Kopal

U svojoj prvoj pjesničkoj knjizi Dobrila Arambašić-Kopal poetski intimizira sa svijetom, koji, naravno, podvrgava terapiji. Njen lirski subjekt je slab, krhak i posve rezigniran, ali je poželio obnoviti sebe iz preostale snage svijeta, također načetog bezvoljnošću i slabim konstruktima. U svom intimnom dnevniku, kanconijeru, ona ispisuje pjesme ljubavne tematike koje kreću od škrtih, gotovo haiku oblika do epigramska i sentencionalna minimalizma. To je lirika koja je nastala a prima vista, dakle odmah i sada, onako kako su nastajale emotivne senzacije i životni sudari, bivajući transformirane u poetski znak. Ti znakovi građeni su na srazovima starih poetskih mudrosti i posve suvremenih, bliskih nam, asocijacija i metafora. Konjska ljubav inzistira na figurama ironije i samoironije kao i na anegdotalnosti. I to direktno, otvoreno i bez retoričke pozlate.