Kornél Esti
Dezső Kosztolányi

Riječ je o zbirci kratkih proza nastalih između 1925. i 1933. godine, teško svedivih pod zajednički žanrovski nazivnik: kao što glavni junak Kornel ističe, njegova je namjera objediniti putopis, u kojem će opisati mjesta u koja je putovao ili želio putovati, i romansiranu biografiju koja se tiče običnih i neobičnih događaja iz njegove jave, ali i sna (jer "san je također zbilja").
Kornel Esti zagonetan je i neuhvatljiv lik, zapravo Kosztolanyiev alter ego, kroz kojeg pisac kazuje sve što je u njemu potisnuto, divlje, anarhično. Pripovjedaču, koji je pod naporom pisanja zaboravio kako valja živjeti, potrebno je ispunjenje avanturama, a Kornelu, koji više ne zna pisati, nego samo živjeti, čvršći oslonac koji će sačuvati njegovu svakodnevicu od raspadanja. Dok je Kosztolanvi disciplinirano sjedio za svojim radnim stolom i neumorno pisao da bi svojoj obitelji osigurao egzistenciju u kriznome poslijeratnom razdoblju, njegov je Kornel umjesto njega lutao svijetom i živio životom oslobođenim društvenih konvencija i normi. Uvidjevši da - izuzevši Goethea - pojedinac nema dovoljno snage da istodobno i piše i živi, nadu polažu u združene snage: pripovjedač će zapisivati Kornelove dogodovštine i, nakon što po dogovorenom ključu ujednači njihove bitno različite stilove, potpisat će se kao autor, a Kornelovo ime krasit će naslov knjige - jer "naslov tiskaju većim slovima".
Okupljene proze nepretenciozno ukazuju na zaigranu i ironičnu dimenziju života, u kojoj se komično i tragično nerijetko isprepleću do nerazmrsivosti. Profinjenim humorom autor dotiče onodobne tabue i poigrava se stereotipima, izrugujući pritom i svoje i tuđe ideale, a fascinantno je što, gotovo stoljeće kasnije, njegove ideje i opisi djeluju svježe i primjenjivo na svakodnevicu.
Dezso Kosztolanvi (Subotica, 1885 - Budimpešta, 1936), klasik mađarske književnosti, pjesnik, prozaik, esejist, novinar, prevoditelj. Na svim spomenutim područjima ostvario je mnogobrojna i vrijedna djela koja je, medu ostalima, cijenio Thomas Mann, hvalio Endre Ady, kao uzor isticao Danilo KiŠ. U njegovu se opusu, uza zbirku kratkih proza Esti Kornil {Kornel Esti, 1933), ističe roman Ldes Anna (Slatka Ana) iz 1926. te romani koji tematiziraju život u provinciji, dijelom inspirirani njegovim rodnim gradom: Pacsirta (Ševa) iz 1924. i Aranysdrkany (Zlatni zmaj) iz 1925. godine.