Krumpirova rodbina
Davor Slamnig

Zorica je voljela jesti. I tako, baš da pojede jedan krumpir, a krumpir progovori krumpirskim glasom i kaže:
"Ne pojedi me, i ja ti ispunit ću želju jednu!"
"Da?" - rekla je Zorica i počela ga bockati vilicom.
"Ajoj, ajoj, baš boli me to!", zaviče taj.
"Htjela bih biti mršava", zaželi Zorica, punačka kakva je bila, najblaže rečeno.
"Bit ćeš mršava - ako me ne pojedeš. I ako poštediš moju ostalu braću krumpire, i nećake špagete, i strinu rižu..."
"Velike li čarolije", reče Zorica, nabode ga na vilicu, stavi u usta, sažvače i proguta.


Zbirka priča od kojih je dio prethodno objavljen u različitim novinama i časopisima ("Večernji list", "Republika", "Tema"…) svestranog autora koji se bavi književnošću (roman "Topli zrak", zbirke priča "Čudovište" i "Qwertzu i Opš"). Sadržajno zanimljive, ispunjene vještim dijalozima i likovima koji ih izgovaraju, luckastim događajima i njihovim neminovnim posljedicama, priče u ovoj knjizi dio su svekolike hrvatske urbane pop-kulture. U knjigu je uvrštena i nagrađena kratka priča "Kak smo svi postali Dalmatinci". Ilustracije na koricama potpisuje Davor Gobac.