Ana Roje
Davor Schopf, Mladen Mordej Vučković

Izdavačko poduzeće Zaposlena iz Zagreba objavilo je, u povodu stote obljetnice rođenja velike baletne umjetnice Ane Roje, opsežnu monografiju autora i urednika Davora Schopfa i Mladena Mordeja Vučkovića, koja svjedoči o umjetničinu mjestu u razvoju hrvatskoga baleta i baletne pedagogije. Rođena 1909. u Splitu, Ana Roje postala je prva balerina potekla iz Dalmacije i umjetnica međunarodnog ugleda. Pedagoškim djelovanjem osigurala je sebi mjesto u vrhu najpoznatijih imena hrvatske baletne umjetnosti u svijetu.
Gradovi u kojima je knjiga ovih dana predstavljena ujedno su najvažnija uporišta njezine karijere. Početkom rujna predstavljena je na Bermudskim otocima, gdje je Ana Roje tridesetak godina radila na promicanju i razvoju baleta. Na njezin stoti rođendan, 17. listopada, predstavljena je u Splitu, dan prije toga u Primoštenu, gdje je u posljednja dva desetljeća života stvorila dom, te se za Dan hrvatskog baleta, 4. studenoga, predstavlja i u Zagrebu.
Ana Roje bila je čudesna balerina, Jela u Đavlu u selu, Biljana u Ohridskoj legendi, Marija u Bahčisarajskoj fontani, Aurora u Trnoružici, Giselle, uz mnoge druge uloge. Plesna minijatura Smrt labuda interpretacija je koja je obilježila njezinu ličnost. Bila je druga Julija na svijetu, nakon Galine Ulanove, u zagrebačkoj postavi Romea i Julije Margarete Froman.
Imala je rijedak dar pronicava učenika koji želi naučiti i steći cjelovito teorijsko i praktično, znanstveno utemeljeno znanje o svojoj umjetnosti. Resio ju je i pedagoško-didaktički talent vrhunske učiteljice koja stečeno znanje daje drugima. Posebnu toplinu i bliskost osjećala je prema učitelju Nikolaju Legatu, čiju je metodu prenosila, a slične je osjećaje njegovala prema svojim učenicima. Pokrenula je četiri vlastite baletne škole – u Kaštelu Kambelovcu, na Bermudama, u Bostonu i Primoštenu te manji studio u Zagrebu. Kao pedagoginja djelovala je u petnaestak baletnih ansambala i plesnih škola širom svijeta. Potkraj tridesetih godina, u okviru trupe Ballet Russe de Monte Carlo, podučavala je i držala vježbe vodećim plesačima toga doba, poput Aleksandre Danilove, Alicije Markove, Tamare Tumanove, Natalije Krasovske i Igora Juskeviča.
Sa suprugom Oskarom Harmošem obilježila je velika razdoblja Baleta HNK u Zagrebu i Baleta HNK u Splitu. Iako je najveći dio njihova umjetničkog i pedagoškog rada bio zajednički, autori monografije analizirali su ponajprije Anin umjetnički put u kontekstu svih okolnih zbivanja.
Podijelili su ga na kronološko-sadržajne cjeline, od prvih plesnih koraka u Splitu te početaka profesionalne karijere u Zagrebu i Beogradu, preko temeljita baletnog studija u Londonu i turneja po svijetu, do vođenja zagrebačkoga i splitskog baletnog ansambla te pedagoške djelatnosti. Veliki format bogato opremljene knjige na 240 stranica donosi čak 332 fotografije, 22 kazališna programa i devet drugih likovnih priloga. Uz sadržajni dio, popis repertoara i priloge, među kojima se ističe članak Ane Roje o pedagoškoj metodici baletnog klasa, objavljen u časopisu Dance Magazine 1954, zanimljiva sjećanja na umjetnicu iznose ne samo brojni njezini učenici i suradnici nego i druge poznate osobe, što obogaćuje strogo strukovni pogled. Među dokumentima ističu se raritetni, za knjigu pronađeni kazališni plakati s praizvedbe Tijardovićeve operete Kraljica lopte 1926, splitske Baletne večeri 1941, nekoliko programa Aninih inozemnih nastupa tridesetih godina i fotografije zagrebačkoga i splitskog HNK iz pedesetih godina.
Knjiga koju prati pohvalna recenzija akademika Nikole Batušića treća je u nizu baletnih izdanja iste autorsko-izdavačke ekipe, nakon monografija o Vesni Butorac Blaće i Sonji Kastl. Osim dokumenta, ta je knjiga podsjetnik i izvor saznanja o velikoj umjetnici, čije je ime dosad živjelo putem dviju baletnih nagrada u Hrvatskoj – za najbolja baletna ostvarenja HNK u Zagrebu i HNK u Splitu.
Valja na kraju napomenuti da je knjiga objavljena dvojezično; svaka stranica ima uz tekst na hrvatskom jeziku i prijevod na engleski jezik.