,
Ova knjiga govori o uroti. O uroti protiv Boga i čovjeka. O u roti u kojoj apostoli 'novih vrijednosti', ideologijom militantnog liberalizma, uz pomoć medija, proizvode ekstremne situacije i pretvaraju ih u propagandu kako bi njome sotonizirali neistomišljenike. O uroti u kojoj su, ti isti apostoli, Lenjinovo načelo "pljačkaj opljačkano" preoblikovali u načelo "korumpiraj korumpirano" kako bi generirali napetosti, kako bi podrivali sve konstitutivne čimbenike države, njezine institucije, njezine insignije i njezinu teritorijalnost.
O uroti kojom nastoje čovjeka dovesti u položaj roba, pretvoriti ga u savršen potrošački stroj, a mlade naraštaje diljem svijeta zarobiti neprekidnim gledanjem u lice ništavila. O uroti u kojoj se u super moćno računalu pod kodnim nazivom "666" pohranjuju podatci o svakome čovjeku na planetu Zemlji. O uroti u kojoj urotnici, tijekom sljedećih pedeset godina, građanskim ratovi ma, upravljanim krizama i nadziranim neredima, GMO hranom, drogom i laboratorijskim bolestima kane poubijati najmanje tri milijarde stvorenja na sliku Božju.
Urota o kojoj je riječ, za Domazeta, u biti, jest bitka Antikrista protiv Krista. Zato on ova današnja umorna, duha lišena i malaksala vremena vidi kao klonirana vremena proroka Jeremije, vremena u kojima se 'objektivizirano i osamostaljeno zlo' mora 'isprazniti' u zastrašujućem nadolazećem događaju - novom katastrofalnom globalnom prevratništvu.
Davor Domazet-Lošo u svojoj knjizi pokazuje i dokazuje da su hijerarhijski urotniciu organizacijskom, gospodari kaosa u provedbenom i sirene apokalipse u nagovještajnom smislu odlučili srušiti 'staru zemlju i staro nebo', tj. kršćansku Kristovu Europu, i odvesti čovječanstvo u novo doba poganstva. Zato, po autoru, i američki san o Novoj Atlantidi i Francuska i Boljševička revolucija i Prvi i Drugi svjetski rat, ali i Hladni rat i vrući mir jesu samo dionice grandioznog plana ostvarivanja jedne nove, 'idealne države', na čije čelo treba zasjesti 'Knez ovoga svijeta', kao apsolutni apsolut.
Čitateljima se prvi put nudi uvid u doktrinarna načela po kojima hijerarhijski urotnici proizvode 'apsolutne događaje' kao vidljive posljedice svojih nevidljivih čina, upriličujući klonirane situacije i klonirane umove, koji se samo u danim okolnostima iskazuju u 'novom' obliku.
Analizirajući juriše političkih i medijskih klonova na zemlju "neustrašivih svjedoka Evanđelja", kako je Hrvatsku i Hrvate nazvao papa Ivan Pavao II., Domazet je uspio, smisleno i u zapanjujućem slijedu, razotkriti naum britanskih i inih krugova o tome kako te iste Hrvate neprekidno držati 'zarobljne' u povijesti, počevši od Karla Marxa i Friedricha Engelsa, preko Pavelića i Tita, sve do Ivice Račana, Ive Sanadera i Stjepana Mesića.
Domazet daje opsežan prikaz izvorišta, ali i manje vidljivu stranu svih prevratništava i ideologija bezboštva, kojima je Europa planski 'obogaćena', ne ustručavajući se, ni po cijenu da bude proskribiran kao 'neporavljivi teoretičar urote', progovotiti i o tome zašto je Drugo zasjedanje AVNOJ-a održano baš u Jajcu.
I, naposljetku, Domazetova knjiga nije knjiga katastofičnosti, nego knjiga nade, knjiga u kojoj konačnu pobjedu nad 'objektiviziranim zlom' odnosi Isus Nazarećanin, a s Njim i svi oni koji Njegov "slavni dolazak iščekuju"...