Jamrachova menažerija
Carol Birch

“Rodio sam se dvaput. Prvi put u drvenoj sobi izbočenoj iznad crne vode Temze, zatim ponovo osam godina poslije na Highwayu, kad me tigar uzeo u usta i sve je uistinu počelo.”

Jamrachova menažerija ima moćan početak. Čitatelj će teško ostati ravnodušan pred slikom ogromnog tigra koji usred Londona u svoje čeljusti strpa osmogodišnjeg klinca. I što je najbolje, taj dio Carol Birch nije izmislila.

Charles Jamrach je bio prominentni trgovac divljim životinjama u 19. stoljeću. Imao je dućan egzotičnih primjeraka u istočnom dijelu Londona, navodno, u tadašnje vrijeme najveći na svijetu. Jednoga dana mu je pobjegao bengalski tigar. U jednoj od ulica mu se približio dječak koji, nikada ne vidjevši tigra, htjede pogladiti veliku macu. Naravno, tigar ga je zgrabio, a Jamrach je vlastitim rukama razjapio čeljusti velike mačketine i spasio gotovo neozlijeđeno dijete. Tome događaju svjedoči i brončana skulptura koja se nalazi na ulazu u Tobacco Dock u Istočnom Londonu.

Već nakon nekoliko poglavlja sasvim je jasno da je roman u svojevrsnoj mješavini Dickensa, Kiplinga, Stevensona i Melvillea više užitak u mirisima, bojama i okusima nego u prilično nezahtjevnom i linearnom zapletu. Pisan u duhu avanturističkih romana o životu na pučini, Jamrachova menažerija pokušava odgonetnuti i što je to što mornare čim kroče na kopno, ponovo vuče nazad u nepregledna morska bespuća.

Carol je u opisima naturalizma dojmljivo ocrtala i oduševljenost tajnama prirode 19. stoljeća. Do tada neviđene i bizarne životinje se prikupljaju sa svih strana svijeta i donose u Europu za potrebe znanosti i zabave. Upravo jedno takve putovanje čini okosnicu djela, ali ne putovanje koje je započelo kao potrga za egzotičnim ‘zmajem’, već preživljavanje nakon potonuća broda. I, ponovo, ni taj dio Carol nije izmislila.

Sve što se događalo među nekolicinom preživjelih većinom je bazirano na nesreći kitolovca Essex. Taj je brod 1820. naletio na ulješuru koja ga je potopila. Preživjeli su bilo toliko dugo na pučini da su se odali kanibalizmu da bi preživjeli. Šesnaestogodišnji mornar imenom Charles Ramsdell je nakon što su izvlačili slamke ubio svojeg školskog prijatelja Owena Coffina. Ramsdell je preživio i kasnije se vratio životu na moru, a sličnu traumu prožive i glavni protagonisti romana.

Rekao bih da je upravo zahvaljujući tom dijelu knjige, Carol Birch s romanom Jamrachova menažerija zaslužila nominaciju za Bookerovu književnu nagradu. Taj dio knjige je kroz degradaciju osobnosti prikazan prilično jezivo i osjeća se kako je autorica duboko doživljavala ono o čemu piše.