Branko Bahunek
Burt Chernow

Soba, žena, trenutak razmišljanja... to je glavna tema u slikarstvu Branka Bahuneka, zagrebačkog umjetnika koji je znao stvoriti vlastiti, jedinstveni likovni znak. Varijacije na temu mogu biti beskonačne, kao u glazbi, ali epizoda nikada ne postaje fragmentarna, monotona. Dapače, Bahunekovo se slikarstvo postupno doživljava kao slijed gesta, položaja, osjećaja, boja jednog lika koji se dugo promatra u intimnom dijalogu. A to je upravo lik žene, žene kao simbola ženstvenosti (majke, ljubavnice, sestre, kćeri) i kao ženske duše, načina osjećanja života koji je suprotnost i dopuna herojskog i ratnohuškačkog animusa, te stoga zametni oblik, iskonsko utočište, meka puna crta primanja i zaštite, sna, želje, stvaralačkog puta. Lik izvire iz unutrašnjosti sobe, domaće sjećanje što se pretvara u svijetlu put, u prozračni tonalitet lakih haljina, dugih, ponekad zatvorenih, ali većinom s vrtoglavim rascjepima i dekolteima.