Anamneza i klinički pregled djeteta
Branko Marinović

Ovaj je tekst rezultat želje da se čitatelju na jednome mjestu pruži cjelovit uvid u propedeutički pristup bolesnom djetetu. Kraćih tekstova takvoga tipa, izdvojenih iz opsežnih udžbenika pedijatrijske struke, u nas nema. Internistički priručnici, ma koliko opsežni i kvalitetni bili, ne mogu liječniku koji se bavi djetetom dati potrebna usmjerena znanja o načinu uzimanja anamneze i heteroanamneze u pedijatriji niti predočiti sve nijanse u pristupu djetetu potrebite zbog osobite biologije i reakcije djeteta u zdravlju i bolesti. Nadalje, želio sam izraziti sveobuhvatnost i cjelovitost gledanja na bolesno dijete, što je vrlo važno u današnje vrijeme specijalizacija i supspecijalizacija liječnika za pojedini organski sustav ili čak organ.
Svaki se iskusni kliničar u današnje vrijeme mora boriti s naličjem tehnologizirane medicine, koje se očituje tendencijom zapostavljanja temelja liječničkog rada, osobito medu mladim liječnicima — anamneze i fizikalnog pregleda. Za napredak suvremene kliničke medicine nužno je da naraštaji mladih liječnika ostanu usko vezani s klasičnim temeljima liječničkog poziva — vještinom dobivanja i interpretacije anamnestičkih podataka i kritičnom procjenom nalaza dobivenih fizikalnim pregledom svakog pacijenta, poglavito djeteta. Također treba studentima i liječnicima "ucijepiti" naviku doživotnog njegovanja i usavršavanja tih temeljnih liječničkih vještina. Samo će se na taj način moći iskoristiti sve blagodati visokorazvijene medicinske tehnike, bez koje je napredak pedijatrije kao struke nezamisliv.