Malene stope od sedefa
Branka Kandić-Splavski

Doista ne znam da li je taj Hodač pustinjom bio On ili Ona. Pognuti lik omotan mnogim velovima, uporna koraka koji ne slijedi i ne ostavlja nikakve tragove, netko kome se tek malo naziru oči, može biti i žena i muškarac. No, to je u ovoj priči ionako svejedno. Neka onda bude samo - Hodač pustinjom.
On, Hodač, vrlo je sličan pustinji, a ponekad su i posve isti: Pustinja je sazdana od malenih zrna pijeska i uvijek se nekamo kreće koračajući vrućim pješčanim koracima vjetra, a čovjek je sazdan od nebrojenih zrna stanica i također nekamo neprestano ide tjeran vjetrom koraka svoje presipavajuće duše.
Oboje su prepuni sitnih dijelova, a tako često prazni i unutar i oko njih...