Neizmišljene priče s negdašnje zagrebačke periferije
Božidar Perharić

Bila jednom južno od željezničke pruge jedna zagrebačka periferija raštrkanih potleušica i malih okućnica. Njeni ostatci još se uvijek ponegdje naziru u sjenama novosagrađenih mamutskih zgrada od stakla i betona veličine omanjih ulica.
Opisujući svoja sjećanja iz djetinjstva, autor nas podsjeća na trnjansku skelu koja je prevozila zaprežna kola preko Saw, na savsko kupalište s famoznim babinjakom, na obiteljske izlete na Sljeme, na dječje igre prije televizora i kompjutora, na igralište nekadašnjeg Građanskog, na... Osjećajno, ljudski, bez politike i bez dociranja,. Perharićeva čarolija riječi oživljava pred nama jedno davno i ne tako davno vrijeme, kada su se bosonoga djeca, danas ljudi u smiraju života, igrala po prašnjavim trnjanskim i trešnjevačkim ulicama po kojima se sada vozači bore za betonski metar parkirališnog prostora. Tekst je likovnim prilozima u tušu popratio Matija Pokrivka, slikar -uz ostalo -motiva sa zagrebačke periferije.