Ljepota riječi
Boro Pavlović

Slika, zvuk, stih

Rađanje pjesme. To se događa kao u snu. To je nešto lagano i bolno, kao otkidanje listova, kao pupanje, kao lagane rane.
To dolazi kao ljubav. Čudno. Neočekivano. Ono rađanje

prve pjesme, koja,dolazi iznutra, od rane, kao biser u školjke. Ima u tome tajne, koju nikad neću vidjeti. A koliko sam puta želio da se ponavlja. Obično sam jako umoran od sebe, ili se ponavljam. Katkada mi se čini kao da se budim. Kao da sam sam. A mogu biti i u društvu drugih. Nekuda odem, i kad sam se izgubio, tad se nađem. S lijeva i desna mi stoje riječi i ja vidim, čujem, pipam, zadržavam. Poslije mi biva žao, što sam ih zaboravio, i tako mi je poslije pusto. Pjesma se javlja od riječi. Pjesma se javlja u riječi, a ne u misli. Ona uvijek ima svoje tijelo, i posve je jasna u svoj svojoj nejasnoći. Ona je kao dozivanje, ona je samo dozivanje, ali se u dozivanju vidi i obala kojoj pblazimo. To je jedna viša ljepota, drugačija od svakidanje i udaljena barem za još jedan smisao. To je jedna vrsta blagosti i milosrđa, kojom me je obasjao dan.
Boro Pavlović: iz eseja Rađanje pjesme